Ponekad me obuzme tuga,
što me čeka postelja prazna...
Ponekad mi ruka uhvati tu prazninu,
u želji za dodirom i zagrljajem...
ali samo padne na posteljinu,
zgrabi je i zgužva uz sebe,
kao da si još uvijek tu..
Ponekad me obuzme sjećanje,
na buđenje pokraj tebe...
Mislio sam tad da sanjam,
a sad ponekad uistinu sanjam.
Sva sreća da je samo ponekad.http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=19164&log=422820""
